Ne znam đe udaram

Vremenom sam mislio da saznajem, a sad, kad se pomalo spremam za napuštanje, za odlazak, imam neki gadan osjećaj da znak manje nego kad nisam imao pojma. Posebice o sitnijim joj dijelovima, a Boga mi i o krupnijim od nje. Jer sam evo dogurao do pojmova koje, bar mi se tako čini, samo ja drukčije razumijevam. Do otadžbine, domovine, dedovine, postojbine, babovine, očevine, domaje, obitelji, familije, porodice, ognjište da ne pominjem. Gdje god da sam začačkao ispada