Kratka povijest Sinjske alke
N1 Info 27.08.2020 | Boris Dežulović
„Lkr VcFlpGrć pčktrnuuu!“, začut će se nerazgovjetni glas iz velikih zvučnika. Uzmeškoljit će se pune tribine uz trkalište, iznervirani će alkarski vojvoda – sve kiselo se smješkajući prema počasnoj loži - diskretno upozoriti spikera da je opet zaboravio skinuti suknenu „brnjicu“, nakon čega će ovaj svoju staru narodnu zaštitnu masku spustiti pod bradu, pa ponoviti jasno i glasno: „Alkar Vice Filipović-Grčić u pičku maternuuu!“.
Potvrdit će tako ono što je razdragana svjetina na tribinama već vidjela i znala: uz oblačiće bijelog dima zagrmjet će mačkule, zaorit će se vesela limena glazba, i već koji trenutak kasnije gordi će jahač Vice pod punom alkarskom opremom, u tradicionalnom ručno vezenom sinjskom epidemiološkom skafanderu, dojahati pred počasnu binu, pa s dugačke drvene injekcije u desnici ruci spustiti pred časnog suca krpenu lutku probodenu točno među noge - „u pičku maternu“ - te
