Ako se po jutru…

A iz navodne narodne poslovice koja kaže – po jutru se dan poznaje. Rekoh navodne, cjepidlačim, hoće mi se, a i može mi se, jer da s Bogom sveže, narod nikako ne može biti autor. Najvjerovatnije je nekom, neformalnom članu vijeća staraca, nepoznatog ili zaboravljenog imena, to na um palo, narod prihvatio, a neko treći ispog toga potpisao narod. Taj treći se negdje izgubio, ne može mu se ništa, a narod niko ne može optužiti za krađu autorskih prava. Šta je još tu