Maske
Danas 18.04.2021 | Piše: Ivan Džidić
Mene ova pandemija virusom kovid 19 često podsjeti na onaj vic, koji završava izjavom oca studenta kemije, koji na pokušaje primjene recepta za pravljenje zlata, sin mu otvorena srca ostavio, a glede krokodila – znalo je proći i po deset godina da i zaboravim da ta životinja postoji, a evo sad mi ne izlazi iz glave.
Čini se da je tako nekako i sa maskama. Ili sa koronom. Sve je jedno. Ne sjećam se kad sam zadnji put pomislio na vojni rok, na maskembal, maškare itsl. O mimikriji da i ne pričam. Posebice o maskiranju prave prirode kod ljudi, ono kad vas navuku pričom uz koju im iz usta teku med i mlijeko, ili ne mijenjanjem čehre, kakva je da je, iza koje ko zna šta se krije – neka muka ili pokvarenost, grubijanstvo ili dobrota ili šta li svašta nešto. Na sve ovo nagovara me
