Vakat za ohanut

Sve je zapravo počelo sinoć. U neka doba osjetih kako se počinjem smrzavati. Pogledam na već provjerenu stranu, prozor širom otvoren. I ne samo jedan. Rekoh a da zatvorimo ovo. Ne, neka malo iziđe dim i uđe malo zraka. Kojeg jebenog zraka, ulaze samo ove čestice, koje ubijaju brže od cigara, zatvaram, više sam za ovo sporije. Proluftavat ću povremeno. I tako. Oko trice nariktah budilnik na svakodnevnih osam i dvadeset, kad počinje raspored bombona i prikupljanje