Vladika Grigorije: Te sam večeri shvatio da će lice moje majke biti uspomena

Ništa mi nije polazilo za rukom. Vječna uspomena, lijepa i čista Krenuo sam na Kalemegdan, popeo se stepenicama prekoputa francuske ambasade i sjeo na kameni zid. Gledao sam u dvije moćne beogradske rijeke. Pokušavao sam da se molim, pokušavao sam da se ispovijedam rijekama, pokušavao sam da plačem. Ništa mi nije polazilo za rukom. Ispovijest… Bio sam u onom stanju kada čovjek ne zna da li je srećan ili nesrećan. Nisam imao više kapaciteta da primam ono što se