O hrvatskoj empatologiji: Autorski tekst Borisa Dežulovića

A što kad bismo iz svakojutarnjih priča s Bliskog istoka izbacili precizne koordinate, što kad bismo mučnim svjedočanstvima o masakrima pristupili bez ključeva za čitanje? Što kad bismo, na primjer, u stravičnim izvještajima o palestinskom novinaru Waelu al-Dahdouhu, kojemu su ubijeni žena, kći, sin i unuk, ili nesretnoj židovskoj djevojci Shani Louk, od koje je nekidan pronađena samo odrubljena glava, prekrili oznake na uniformama ubojica i sakrili imena žrtava?