Kruška iz mog zavičaja

Osvanuo je sunčan i topao septembarski dan, vrijeme koje mami čovjeka u prirodu, na izlet ili u šetnju. A mene, koseći travu u dvorištu na ovom vrućem danu, jaka trava i slaba kosačica smorile su pa sam po završetku posla tražio hladovinu. I evo sjedoh pod krušku iza kuće, ovdje u Vindzoru na jugu Ontarija. A čovjek kad se odmara onda razmišlja o svemu, o prošlosti ili budućnosti. Mi stariji uglavnom lutamo po prošlosti, jer anemično i bezvoljno gledamo na