Prvi maj. I opet smo sretni. Ponekad.

Prvog maja najvećeg porodičnog praznika na didovoj zemlji nestrpljivo bi se skupljalo njegovih i majkinih desetero djece, potomaka, zetova, snaha, badža, tetaka, tečića… Iz Sinja, Banje Luke, Zagreba, Labina, Bileće, Beograda, Kladuše. Navirali bi sa svih strana vidjeti se jer to je bilo naše vrijeme u godini. Slavili smo ugodu bliskosti s ljudima koji liče jedni drugima obrvama, očima, govornim manama, sklonostima, željenom omjeru šećera i mlijeka u kafi. Čudesna