Čemu ćemo se smjeti smijati za deset godina?

Ne znam što me spopalo zadnjih tjedana (pretpostavljam da bi posrijedi mogla biti potisnuta spoznaja o ulasku u listopad života) ali svake si večeri prije polaska u krevet, dakle oko dva sata po ponoći, pustim po desetak minuta starih snimki Davea Allena ili Georgea Carlina. Prvo se uz njih smijem, a onda liježem s mišlju kako i neće biti neka strahovita šteta napustiti svijet u kojem će takve šale za desetljeće ili dva biti apsolutno nezamislive i sankcionirane,