Djeca
Velike priče 22.03.2025 | Piše Stevo Grabovac
Pedeset devet njih se pozdravilo sa svojim roditeljima, a možda čak i nije, bio je to uobičajen izlazak uveče, koliko takvih izlazaka pamtimo; urediš se, obučeš lijepo odijelo, našminkaš se i zapucaš iz kuće s prvim znacima noći
Kada sam jedan dio svog romana nazvao – „Djeca” – na pameti mi je bila kompozicija Roberta Majlsa. Gotovo savršeno se sjećam kada sam je prvi put čuo; bilo je to na lokalnoj radio-stanici, melodija je bila opčinjavajuća i lako je ulazila u uši. Bilo je proljeće devedeset pete, još uvijek smo živjeli onako kako žive djeca u ratu; razuzdano i bez promišljanja, hraneći se hranom iz paketa humanitarne pomoći, u polovnoj i iznošenoj odjeći i poderanim patikama. Majls je
