Tko pjeva, zlo misli: Autorski tekst Borisa Dežulovića

Nekad, u doba komunističkog mraka – sjetit će se preživjeli – u Dalmaciji se to zvalo „pivanje pisama“. „Piva je pisme“, zavjereničkim bi šaptom prije pedeset godina, negdje u ljeto 1975, konobar u gostionici u Zmijavcima kraj Imotskog odgovorio kad bi ga pitali gdje je, bogati, nestao Jozo Markotin. „Piva je pisme“, pokazivali bi godinu dana kasnije ljudi vidno propalog Jozu, brzim korakom prelazeći na drugu stranu ulice. „Piva san pisme“, odgovorio bi Jozo