Vozio je Dukati kroz Srbiju, a onda je u magli sreo čoveka kao iz Kusturičinog filma: Izgovorio je samo dve reči
Nova pre 2 sata

Volim da pričam o svom drugom motoru. Simbioza čelika i čađi skovanih u najlepšim delovima Tartarusa, kao da je sam Vergilije dirigovao kreacijom sintetičkog ata za svoga Dantea, što može biti odgovor na pitanje zašto vožnja Dukatija podseća na boravak u finskoj sauni i što ti prokleti agregati toliko greju.
Dukati Monster 821, poslednji iz loze onih sa cevastim ramom, svojom lepotom i estetikom koju samo Italijan može kreirati, podsećao me je na jednu od najlepših „Talijanki“ koje je svet video – Moniku Beluči. Moja Moni je bila ful paket, sa svom mogućom opremom koja se u tom trenutku mogla naći na tržištu, i kao takva je bila savršena – ali ne i motor za mene. Nju, ah da, ne nju već njega, trebalo je paziti, lickati, vodati po servisima, jer je, na kraju svih









