Samoubojstvo u rovovima

Znao sam prostoga momka vojaka, Isprazno veselo životu nasmijanog, Spavao je čvrsto sred samotnog mraka I sa ševom zviždao je rano. Sred zimskih rovova, s vašima, ne s rumom, I sa granatama, pokunjen i tmuo, Sebi je mozak prosuo kuršumom, Niko ga više nije pomenuo. Snobovske gomile što, oštro okate, Kličete dok mladi vojaci gaze, Vucite se kući, molite da ne spoznate Nikad had gdje mladost i smijeh odlaze. *Preveli Marko Vešović i Omer