Dan odmora dan sedmi

U početku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bješe bez obličja i pusta I bješe tama nad bezdanom I ti reče Da bude svjetlost I bi svjetlost I vidje ti da je svjetlost dobra I rastavi od nje tamu I svjetlost nazva dan a tamu nazva noć I bi veče I bi jutro Dan prvi Potom stvori nebo I namjesti prestolje svoje na njemu I bi veče I bi jutro Dan drugi I stvori zatim suho i nazva ga zemlja a zborište voda nazva more I reče da je dobro Pa zemlja pusti