Kad su ploče kružile od ruke do ruke

Pismo iz 2019: Petar Luković o knjizi „Sretno dijete“ Kad sam krajem 2004. pročitao knjigu „Sretno dijete“ Igora Mirkovića, imao sam paranormalni osećaj da sam se vremeplovom vratio u biografiju vlastitog života osamdesetih godina; svaka stranica Mirkovićevih sjećanja budila je zaboravljene događaje iz najdubljeg sna, sva ta imena i hepeninzi vratili su se kao slatki bumerang epohe u kojoj, činilo se, nije bilo puno vremena za dnevnike i lične