Zadnja sekvenca i potom mrak

HODAM PORED PARKIRANIH AUTOMOBILA, SUMRAK se spušta na grad. Iz jednoga se čuje bučna glazba i vide se dvije sjene. Ona duge kose, saginje se k njemu, nespretno okrenem glavu, sa sjećanjem na slične trenutke nježnosti. Potom slabi krik. Znatiželjno se okrenem, vidim ruku, udari je jednom, dvaput, a ona se uopće ne izmiče, ne izlazi. Zbunjeno nastavim dalje, kao u strahu, da vidim sebe. Kako je teško riješiti se te kretnje. Malen si se sklanjao