Ostale su samo sanke… i crveni snijeg
Al Jazeera 25.01.2020 | Dragan Bursać
“Gdje li ste sad, negdašnji moji drugovi? Gdje si, Krsto ‘Buvo’, Hamide ‘Rusu’, Dule Dabiću ‘Hajduče’? Zašto se ne javite starom drugu? Dosta smo hljeba zajedno pojeli, izvukli more kazni, naskitali se, napričali, naigrali… Gdje li ste to otišli? Kakve li vas igre odvukoše da me više ne čujete? Tišina.
Niko ne odgovara, ćuti internat, izrešetan, mračan i pust.” “Mama, dosta je za danas čitanja. Hoću vani! Pogledaj kako je lijep dan! Sva djeca su dole ispred zgrade. Sankaju se. Mama, vidi koliki je snijeg… Idemo dole, moram dole!” Majka Barbara Jurenić upravo je počela čitati svom desetogodišnjem sinu Danijelu Magareće godine velikog Branka Ćopića. Dijete se odmah na početku romana susrelo sa ratom i nestajanjem dragih ljudi. “To možda i nije dobro”, misli majka.
