Beznađa generacijskih vakuuma
Danas 07.04.2020 | Piše: Radoš Ljušić

Da ponovo pišem o problemu generacija u povesti Srba podstakao me je daroviti književni kritičar Branko Lazarević svojom idejom o generacijskom vakuumu dok sam čitao njegov dvotomni Dnevnik.
Pre tri decenije organizovao sam skup o generacijskoj periodizaciji novije srpske istorije i odštampao zbornik radova. Mnogi problemi o pojasu, pasu, pokolenju, kolenu, naraštaju, sinonimima za ovu latinsku reč, bili su samo pokrenuti: trošenje, sukob, smena generacija, itd. Političke generacije koje su obeležile 19. i 20. vek nazvao sam po nosiocima i osnovnoj odlici naraštaja. Navodim ih, izostavljajući godine: ustanička – vožd Karađorđeva, državotvorna – knez