Marsijanska elegija

Boži Koprivici Mijenjao sam gradove ko čarape U jednom sam bio gospodin s frakom, pio ptičije mlijeko Sanjao na finskom jeziku, klatio se zajedno sa suncokretima mađarskim pustopoljinama, pod ruku s Lajošem Kašakom Bez sumnje taj grad još nema temelje izvan mog sna Stoga sam morao da putujem, rat je zaklopio kiklopsko oko Iz nozdrva sam teško mogao izbiti miris konjskih pokrivača Moja koža je pamtila izbjegličke deke Kao kad sam drkao u kolibi od iverice Strugao