Krmača

Ta osobena deva Sa zadnjim proscem sred aprila Dok svečano šeće Nenadno nađe da ju je nesnosno pogodila Ptičija nepropisna vreva I lišća smeće. Spazi, kroz te strke uvredu, Da razravnotežuju kretnje njenog udvarača Zrak, uz vrludanje mušičavo Bujnom divljinom paprati i cveća da korača, Osudi latice u neredu, Sve proleće, radnika aljkavog. Kako za zimom tada zažeđa! – Savesno strogom u poretku svome Od leda i kamena Belog i crnog, svako čuvstvo unutar međa, Srca