Dida moj

Dida je bija prehlađen. Kad imaš osamdeset godina i prehlađen si, to nije isto ka kad na primjer imaš dvadesetpet i prehlađen si. Mislila san tako. Mislila san, u tim godinama prehlada te satare. Ili ti u najmanju ruku ubije svaku volju za zajebancijom. - Dida, kako si? - pitala san ušavši u kužinu. Sidija je, ka i obično, držeći španjulet među prstima, noga priko noge, a baba na drugoj katrigi, po metra od njega. - A evo ćerce moja, dobro san fala bogu. - Nešto si