Marko Pogačar: SIntaksa

Tako smo se do noći tovili suncem i nadlanicama. bili smo lijek protiv virusa smrti, ustajali smo i odlazili na tržnicu pržili jaja sa slaninom, vrijeme smo vezivali u sitne čvorove ne bi li ga na koncu, kad se jednom sve razriješi, imali više, ne bi li u njemu uživali kao svećenik u dječaku, šuma u početku kiše. bili smo sisavci predani svojem instinktu, kao jedini zakon uspostavili smo pravopis, zaboravljajući da se voli bez točke, uvijek u nizu zareza. laktova