Milisav Rosić: Sakuba

Besciljno je gledala tupim pogledom U zid oronuli U njenim očima se svako izgubi U njenim očima cio kosmos živi Mogla je pogledom ubiti i oživjeti Zauvijek si mogao Izgubiti sebe U njenim zjenicama I biti krpena figura Njenih lutkarskih predstava Ali, ti i dalje voliš njen otrov, I dalje si zavisnik Omađijala te Udahnula te Progutala te Slijepo je voliš Iako je odavno među mrtvima Samo spolja živa Noć Ona je zemlja Obuzima vazduh Ispunjava čista srca Ostavlja