Georg Trakl: Ostavljenost

I Ništa više ne prekida ćutanje ostavljenosti. Preko tamnih prestarelih vrhova drveća oblaci se vuku naprijed i ogledaju u zeleno-plavoj vodi jezera, koje djeluje sablasno. Nepokretna, kao u povjerljivu odanost potopljena, površina miruje iz dana u dan. Sa sredine ućutanog jezera uzdiže se ka oblacima dvorac sa oštrim, otrcanim krovovima i tornjevima. Korov razbujava uz crne nakostriješene zidove; obli i slijepi prozori odražavaju sunčevu svjetlost. U tamnim i