Pele na Koševu, makazice za pobedu, žal za genijem i upotreba fudbala u propagandne svrhe: Hleba i Pelea
RTS 30.12.2022

Iako smo odrasli igrajući fudbal, retko se ko usuđivao da na utakmicama u blatu prošaranom ponekim busenom trave bude baš Pele. Nekako bi to bilo previše. Bilo je nekoliko Safeta Sušića, jedan Milko Đurovski, čak i Kočo Dimitrovski. Ali, za Pelea je bila potrebna posebna veština. Recimo gol direktno iz kornera, prečka iz voleja ili iz zezanja retrovizor parkiranog automobila. „Pele, odmori malo", rekao bi komšija skupljajući deliće netom polomljenog stakla. Ali Peleova reprezentacija Brazila iz 1958.
Ispod televizora, uvijen u celofan i položen u kristalnu posudu, stajao je snežno beli dres Santosa u kojem je Pele 1972. odigrao utakmicu protiv Željezničara na Koševu. Tu belu „desetku" sam nekoliko puta nosio tokom utakmica u parku ispred zgrade. Naravno, tajno, kao što sam basket igrao u dresu Džo Džo Vajta, legende Boston Seltiksa, koji je sa Olimpijskih igara u Meksiku doneo moj otac. Peleovu belu „desetku" je zamotao i složio Blagoje Bratić, Željina legenda,