Srećna nova 1964!
Dojče vele 31.12.2022
Poslednjeg dana decembra pomislim na ljude bez zavičaja, na Ničeove usamljenike. Često sam bio jedan od njih. I usred propisane praznične euforije, pre podizanja ruku uz čoček, znaju me naći trenuci slični tihovanju.
Godina 1963. nije me posebno zanimala sve do meseca marta, kada sam odlučio da napustim majčin stomak. Šesnaesti mart je bio subota. U mestu Golubinci, tridesetak kilometra niz sremsku ravnicu od Zemuna, tridesetogodišnja učiteljica je dobila pretporođajne bolove. Kako su je prevezli do porodilišta u Zemunu? Kamionom mesne zadruge u kojoj je njen muž bio knjigovođa? Nečijim automobilom – tada su oni bili retkost? Konjskom zapregom zasigurno nisu, bila bi prespora,