Tanja Stupar Trifunović: Krik

Galeb je oteta morska pjena i zamah i krik kao da se upravo rađa linija koja cijepa oblak ali svaki pokret već je uhvaćen i kad se smiriš stjeran u malo i kad raspremaš posteljinu koža i znoj još su tu i miris hljeba koji svjedoči da su smrti prolazne iako su tuge što se prostiru za njima trajne svaki dan se ponavlja isto vidiš li tek izlazi na livadu cvijeće da se prospe pred pogledom tek sviće a more dolje nikud se još maklo nije mi idemo ka obali galeb se naglo