Branko Ćopić: Čudnovat svjetski putnik

Tako ti je to, dragi moj, kad neki tamo mališan ne umije čestito ni adrese na pismo da stavi. Dešavaju se onda prava pravcata čuda kao u kakvoj kilometarskoj priči iz arapske „Hiljadu i jedne noći“. Evo, pa čujte. Klap, klap, klap – naćulite uši, počinje priča! Neki mališan, bezbrižan, plav i veseo, poznat pod nadimkom „Zimski leptir“, pisao je pismo svom dobrom djedu Bradonji Brkiću u selo Kokošju Pogibiju, zadnja pošta Lisičjak, srez Tužni Pijetao. U pismu mu je