Vesna Parun: Zavjet

Ako mi srce ne prestigne ptice, ako mi oči budu siromasi, ako mi ruke budu udovice koje prisustvo ljubavi ne krasi, I ako noću ne čeznem u snima i ako danju ne žudim na javi i ako venem u močvarnim dnima i u tjesnoći duša mi boravi, I ako ulje nalijevam u svijeću uhodi tamno da pomognem djelo u krivom ako vjerujem umijeću i laži svoje pozajmljujem čelo, Neka mi jutro na prag ne stizava neka me zemlja iz milosti briše. I ako živim k'o jalova trava neka me sunce i ne