Danijel Dragojević: Četvrtak

Kada sam bio živ, bilo je lijepo čekati četvrtak moj najdraži dan. Tri dana s jedne, tri s druge strane, vrijedilo je prelaziti šest postaja do pouzdane sredine i obradovati se: četvrtak, četvrtak, malo sunce na bilo čemu, na svačemu. Obično, dani su negdje tamo, takva im je narav; on je tu, brani oblik svega do čega mu je stalo, ne dopušta da oteče. Pjeva žuto, tuče sa zvonika, hoda, čita Superviella, gleda djecu što se igraju u parku: on nabraja i zbraja. Kad uz