Gustav Krklec: Zanos

Zar nisi, noćas, čula šum, šum mjesečine plave; zar nisi čula moj korak niz drum, kroz žita i kroz trave? Javio mi se tajni glas u sjeti pastirskih frula i osjetih da je posljednji spas nebeski zanos čula. Zanijeti se bilo čim što nije u grešnom tijelu, vijugavo, kao modri dim nad rodnom kućom u selu. Rastat se prije vječnog sna sa sjajem i uspomenom, rasuti ljubav i svoje ja i strast za lutanjem, ženom. Dati se vjetru kao list, oblaku kao tuga u zagrljaju blagom.