Priče o dimu Jagode Kljaić (1): Odjek u nebu
Blic 14.01.2024
Ljude oko sebe prepoznajem po dimu. Ne cigarete, nisam znalac tih mirisa i aroma. Već po onome iz dimnjaka, koji skoro nečujno pjevuši o toplome domu, vrućoj kavi, mirisnom čaju, sarmi, grahu i kupusu, goveđoj juhi, pečenom komadu mesa, dizanom tijestu, salenjacima, pogači iz rola koji griju drva.
Kad ništa ne bih vidjela i čula, osim prepletaja dima, mogla bih odrediti kad je tko ustao, koliko je vani hladno, kakvim je triješćem i klipicama podloženo. Loži li se bukovinom, grabovinom, hrastovinom, jasenom, cjepanicama ili okruglicama, ubacuju li se u peć razni otpaci ili se ipak misli na njeno dobro. Promatram noću dim što ubrzano migolji iz starih dimnjaka. Mislite li da se dim po mrklini ne vidi, varate se, jer on je svijetao, srebrnast, providan i
