Kavana u Ljubljani

(Na godišnjicu susreta) . Ta kavana mala sa štihom Pariza, Pukotina zida, rama što se klima. Zubić neke cure, što u tost zagriza, Žamor, okus mente i naviljci dima. Atmosfera to je malo nadrealna, Ali kad izroniš, šanse su ti slabe: Škrgut paradoksa i promjena stalna, Čekaju te vani, da za grlo zgrabe. Mirno sjediš, premda frend ti malo kasni, Noseć pod kaputom cvijet od krepdešina. U glavi su čežnje, zagrljaji strasni: Celuloid, miris provincijskog kina. Parabola,