Krvava lepota dvadesetog veka
Dojče vele 10.02.2024

„Kada neko pita – odakle si, Igore – šta je najkraći, a šta tačan odgovor?“, pitam. „Najkraći je 'odasvud', a najtačniji je, možda, 'niotkud'. Sam svoj majstor ili sam svoja šeprtlja“, kaže mi bez oklevanja.
Sa nekim ljudima protok vremena posloži karte kako treba. Sa nekima pogrešno. A sa nekima nikada. Na početku, pre mnogo godina, mislio sam da ni vreme neće pomoći meni i Igoru da se dobro družimo. U beogradskoj književnoj čaršiji kružile su priče, anegdote i tračevi, o Igoru kao skandal-majstoru. Sada, kada mu kažem da me je sarajevska književna krčma sa velemajstorima kafanskih pizdarija kao što su bili pokojni Veljo Milošević, Branko Čučak ili Hazim Akmadžić