Kucamo na vrata zaboravljenih reči (8): Nezlobivost
Blic pre 23 dana
Krajem pretprošlog i početkom prošlog vijeka, recimo u Zemunu, ne bi bilo ništa neobično da se kakav đuvegija, da ne kažem zagondžija, izabranici srdašca svoga obrati ovako: Milovidna devo, krasotom Vašom obasjan, smernošću i čednošću Vašom tronut, drznuh se pažnji Vašoj malenkost svoju preporučiti, upitav krotko hoteli biste li se s ništavnim rabom svojim na korzo na špacirgang uputiti.
Rečeni đuvegija (prije bi ga u Zemunu zvali frajer) imao bi leptir mašnu, panama šešir, trodjelno odijelo, zlatne manžetne, hozn-tregere, leptir mašnu i zasljepljivo nalaštene cipele sa gamašnama. Usto, štono kaže Radovan Treći, terao bi kosu na prirodno. Danas bi ovakav junoša izazivao podsmijeh, zapravo, bilo bi ga teško i zamisliti. Nestali su i milovidnost i krasnorječivost. Sa ovim posljednjim sahranjene su i brojne riječi i izrazi. Danas se mnogo manje pažnje
