Otvorile su se Bekimove zenice, oko čisto, tajanstveno kao pun Mjesec
Velike priče pre 9 sati | Piše Božo Koprivica
Sećanje na Bekima Fehmiua, iz pera njegovog prijatelja
Salon Jugoslovenskog dramskog pozorišta poslije premijere komada Tarelkinova smrt, Suhovo Kobilina, reditelj Branko Pleša. Jedna od najboljih predstava u povijesti jugoslovenskog teatra. Veselo je u salonu. To su rane sedamdesete. Bekim Fehmiu, oči mu sijaju, uglavnom ćuti. Poodmakla je noć, kažem mu da sam ga gledao u filmu Klakson, Kokana Rakonjca. Svijetla boja njegovog mantila, obala rijeke, nehajna elegancija. Najviše se sjećam: njegova ruka pored ruke Milene
