Uzaludno klupiranje
Danas pre 9 minuta | Marko Šelić Marčelo

Nije li lepo vratiti se u klupe posle mnogo godina, zateći perorezom upisano svedočanstvo ko ti je bio simpatija, setiti se svih nestašluka i treme pred odgovaranje, videti stare drugare izrasle u ljude? Obično je tako o velikim godišnjicama mature, koje počinju u učionici, prozivkom po redosledu dnevnika.
A kako li je tek izvesnom građaninu AV-u koji se pak vratio u poslaničku klupu, gde je perorezom još onomad kao jedinu simpatiju verovatno gravirao svoje ime, nestašno klicao sto za jednoga, tremu imao koliko i stid (dakle, ič), a drugare ni toliko, pri čemu niko od onih koji su to prividno bili nije izrastao u čoveka? Dirljivo svakako. Na primer, dira u živce. Sve dok se ne setimo kakav je to poraz za onoga ko je do juče držao naše živote u rukama, onim istim











