Ljubomir Živkov: Kako to da smo postali baš ovoliko neustrašivi II
RTV 16.01.2016 | RTV
| Foto: RTV
FARKAŽDIN - Banat je čuvao svoje stanovništvo od preterivanja u junaštvu, od opijenosti ratnom slavom, ali i od padanja ničice pred svakim velikanom ili tabuom. Škola je i u prozi i u poeziji veličala pogibiju; crkva, sirota, deceniju i po odvojena od države, pa samim tim i od školske dece, nije bila u prilici da nas koji ćemo se roditi 1922 godine nakon Golgote optereti žrtvom Hristovom, ali se zato učitelji, shodno nastavnom planu i programu, trudijahu da nas pridobiju za herojsku smrt na
Nisam goreo od želje da ja prvi u ko zna koliko pokolenja položim svoj mladi i neoprobani život, preci mi se u dva svetska rata predali neprijatelju, deda po majci, Milan, zvani Bača, predao se kao austrougarski soldat ruskoj braći, što je još đene-đene, dok je drugi moj deda kao rezervista kraljeve konjice dopao nemačkog lagera, tamo je pokušao da podmiti stražara i da ne čekajući pobedu saveznika utekne iz ropstva, ali ga je
