Da li Srbiji trebaju dva jezička standarda
Danas 07.08.2016 | Piše: Stanimir Rakić
U jednom demokratskom društvu nije prihvatljivo rigidno insistirati da svi građani moraju da govore na isti način kako se to čini u nedavnoj kampanji. Standard dakle treba da propiše samo mesto akcenta i akcentovanu dužinu reči, a raspored tonova, koji vrlo retko i izuzetno uslovljavaju značenje, prepusti ličnom izboru i oceni govornika. Igra prestiža prirodno odlučuje koji će govor ili akcenat preovladati kao standard
U Hrvatskoj već decenijama traje diskusija o akcenatskoj normi kao o najvećem problemu jezičkog standarda, dok se u Srbiji o tome retko i, uglavnom, vrlo oprezno govori. Ivo Pranjković (2009) ističe da normativci insistiraju na klasičnoj ili maretićevskoj akcentuaciji koja je „zapravo strana većini govornika hrvatskoga standardnog jezika“. Klasična akcentuacija koja je utvrđena sedamdesetih godina 19. veka u spisima Đure Daničića u još većoj
