Dobri ljudi ovde nisu srećni
Danas 14.08.2016 | Piše: Rade Radovanović

Život me je od malih nogu naučio da množim sa dva * Note i slova, muzika i knjige, dugo su se borili za moju naklonost i dušu * Kofer u jednoj, saksofon u drugoj ruci i neka čudna magla u očima * Bog dečki, Bog cure, Bog Zagreb * Najbolje novine i novinari obično prvi stradaju kada se država nađe u problemu * Nerado se sećam političke scene Srbije devedesetih.
On je imao 24 godine. Svirao je trubu u salonskom orkestru hotela "Milenković" u Niškoj banji i, a po potrebi, još neki od šest instrumenata kojima je vladao. Vesti iz bombardovanog Beograda, vojska koja negde žuri, uznemireni ljudi na ulicama Niša... Lepim melodijama je kraj, počeo je rat. NJegova Subotica je daleko, put je presečen dvema okupatorskim granicama. NJegov drug Gedža iz Niša, inače bubnjar, pomaže mu da se zaposli u Zavodu za