Novo objašnjenje Munkovog “Krika”: Slikara su uplašili "sedefasti oblaci"?
Blic 25.04.2017 | spiegel.de / M.A.

- Išao sam ulicom s dvojicom prijatelja - a onda je zašlo sunce. Nebo je pocrvenelo kao krv, a ja sam osetio jezu i tugu, teskoban bol u grudima - ovako je norveški slikar Edvard Munk opisao stanje koje je pretočio u čuvenu sliku “Krik”.
- Zastao sam, naslonio se na ogradu, jer sam bio mrtav umoran. Iznad plavičastocrnog fjorda i grada video sam krv u plamenim jezicima. Moji prijatelji su nastavili da hodaju i ostavili me dok sam drhtao od straha. Osetio sam snažan i beskrajan krik kako odjekuje prirodom. Da li je Munk tada u Oslu, kao što smatraju teoretičari umetnosti, na slici razotkrio dubine svoga bića? Strah od života i smrti? Da li je “Krik” slika o stanju njegove duše?