Hadžo na krovu

Kad je umro komšija Nusret, njegova žena Hamida ostala je da živi sama u kući. Djece nisu imali. Grijeh mi jemiješati se u božje (neka mi se oprosti) ali znala sam kao djevojka pomisliti kako je to dobro i stresti se pri pomisli kako su mogli udruženim snagama napraviti nekog novog, mladog Nusreta koji bi ostao da živi u našoj šarolikoj i čudnoj mahali. Stari Latini su rekli: De mortuis nihil nisi bene (o mrtvima samo najbolje). Ali ja ne mogu!