Tatice

Nisi dovoljan, nisi više Dovoljan, crna cipelo U kojoj sam kao stopalo živjela Trideset godina, uboga i bijela, Jedva se usuđujući da dišem ili kišem. Tatice, morah te ubiti. Umro si Prije no što imah vremena – Mramorno težak, torba puna Boga, Sablasni kip sa starim nožnim palcem Veliki kao iz Friska foka I s glavom u ćudljivom Atlantiku Gdje se lije zeleni bob preko plavog U vodama divnog Nauseta. Uobičavala sam moliti da te vratim tu. Ach, du.