Da je išta ljudskoga u tebi, Milo Đukanoviću...

Piše: Mihailo Medenica Bože, glupog li početka, gdje pa da ljudskost i ti idete zajedno u istoj rečenici, no, omače mi se, sve se vodim mišlju da se kao čovjek obraćam čovjeku ali davno si ti tek sjenka što tumara za čovjekom pitajući se gdje nestade?! U pogani, moj Milo, u pogani i mržnji prema svakome ko se piše i naziva Srbinom! Da je drugačije bi li te onako zdušno, sabratski u toj patološkoj mržnji podržao onaj đavolji nakot od Hašima