Ne bjeh li njemu uvijek stranac

Kada sam čuo za nesreću – da umro je Miri, pođoh njegovoj kući, mada ne zalazim u hrišćanske kuće, pogotovo ne za žalosti ili na praznike. Stajao sam u hodniku. Da ulazim dalje nisam htio, jer spazih da rođaci pokojnika gledaju me sa zlovoljom i neugodom. Čuvali su ga u velikoj sobi. S mjesta na kojem sam stajao vidjeh tek dio: preskupe ćilime i predmete od srebra i zlata. Stajao sam i plakao u uglu hodnika, mislio kako sastanci naši i naši