Boginje
XXZ magazin 04.06.2018 | Marina Veličković

Grad veličine šljunka
ljubim je. ljubim je polako. ljubim je isprepletenih prstiju. ljubim je tako da mi palac prelazi preko vanjske strane njene šake, tako da nam se nosovi dodiruju, tako da nam se trepavice igraju, tako da se topimo, jedna u drugu, tako da postajemo jedna. ljubim je tako da sve ostalo blijedi, tako da nestaje, polako, bijela buka, pozadina, blur. onda kreće. galama. erupcija. prvo mislimo da je zbog našeg poljupca. mislimo da je euforija i ljubimo





