Budućnost nije što je nekada bila

Mir i tišinu je u dnevnoj sobi prekinuo prastari zidni sat, koji bi uvijek vrlo bučno označio točno vrijeme i prekinuo svaku njegovu misao, što bi ga neminovno natjeralo na promišljanje o vremenu kao takvom. Njegov stav je oduvijek, barem što se tiče ovog srednjeg razdoblja života, bio jasan: vrijeme ne postoji – ono je konstrukt ljudskog uma, dakle subjektivan osjećaj, i prije svega je arbitrarno određen čistom ljudskom voljom i željom da