Crni čovjek

Dragi moj, dragi moj, jako sam, jako bolan! Sam ne znam odakle dolazi ova bol. Da li to vjetar vije nad pustim i mrtvim poljem ili, ko gaj u septembru, zasipa mozak alkohol. Glava moja maše ušima ko krilima ptica. Na vratu joj noge, sve više gube moć. Crni čovjek, crni, crni. crni čovjek na postelju uza me sjeda, crni čovjek spavat mi ne da svu noć. Crni čovjek prstom po odvratnoj knjizi vuče i, mrmljajući nada mnom kao nad umrlim monah čita mi