Misli jednog sopstvenika gramofona
XXZ magazin 10.06.2018 | Bertold Breht

Bio je, prosto, za propast predodređen ceo niz umetnosti
Nabavio sam ga 1904. i nije to bila zaludna rabota, Otad ga danju krijem - ne mora svako za njega znati, Dirljiv je to komad drveta za tamne časove života, U njega je položen glas Adeline Pati. Pevačica Adelina Pati 1911. preminu, Nek joj je zemlja laka; ja imam njen glas, Tako je to u životu - imam list koji dokazuje kupovinu, Njen glas je još sasvim dobar, potrajaće mi još za mnogi čas. I unucima će valjda mojim to drvo pevati kad po meni već





